Archiwum
- Index
- Gregory Philippa Powieści Tudorowskie 06 Uwięziona królowa
- Ksiega zycia Gregory Samak
- Jules Verne A Journey To The Center Of The Earth
- By the River Piedra I Sat Down and Wept
- Angielski II zaliczenie
- Dale Jenny Pupilek
- Jump Shirley Cztery dni szcz晜›cia
- KośÂ›ciuszko Robert Wojownik Trzech Czasów 3 Straśźnicy
- Aristokles Platon Atlantyda
- Kureishi Hanif Czarny album
- zanotowane.pl
- doc.pisz.pl
- pdf.pisz.pl
- lafemka.pev.pl
[ Pobierz całość w formacie PDF ]
brza, crna oluja. Pretra~ujuæa hladnoæa mu se airila kroz èelo i levu ruku.
Led mu je plavièasto svetlucao pred oèima. U levom laktu je oseæao neato
poput hromirane munje.
Vid mu se vrati. Smrad. Tutnjava.
Kotrljao se nizbrdo, uzalud pokuaavajuæi da se zaustavi. Kamenje mu se
zarivalo u bokove, i leva ruka bila mu je nepokretna. On udari nogom u jednu
stenu i to ga dovoljno uspori, te uspe da se uhvati za jedan ~bun.
Oseæao je toplu krv. Neko je vikao. Ledena hladnoæa, koja mu beae
zahvatila vrat, poèela je da mu se spuata niz grudi. Vika, glasna i suviae
brza da bi je shvatio.
On se prevrnu. Teaka pucnjava, brzi i sna~ni udarci u niatavilu.
Desnom rukom je uspeo da se pridigne. Bio se otkotrljao prilièno daleko
i server je sada bio sasvim blizu. Utroba mu se izlivala kao siva masa.
Kilin pokuaa da se osloni o levu ruku, jeknuvai kada su mu se oatre ~ute
bodlje zarile u rame. Oseæao se kao da mu neato divlje i grubo gloðe levu
ruku.
Uspeo je da ispusti priguaeni uzvik, i purpurne iskre zaplivaae po
praznom vazduhu. Glasovi su se nepovezano dozivali.
Kilin se ~ustro osvrnu i umalo izgubi dragocenu ravnote~u na strmini.
Preko horizonta, visokim skokom, preðe `ibo i spusti se raairenih nogu,
spremnog oru~ja, kako bi mogla da skoèi ili puca u ma kom pravcu.
Kilin se oglasi. "Tobi... ja..."
"Tamo", pokaza mu `ibo.
Glavom su mu kru~ili zujavi obadi, grizuæi mu oèi.
Uspeo je, ipak, da se nekako okrene na levi bok. Brdo se zanjihalo,
nakrivilo, i zatalasalo u raznim nijansama zelene i ~ute boje. Kilin zatrepta,
da uravnote~i razliveni vid.
Tobi je le~ao. Bio je opru~en poleðuake, oèiju uperenih u nebo.
"Sine!"
Tobijeve oèi se pomeriae, i on zagreba aakama prema povijenim nogama.
Preko okeana Kilinovih èula najzad sti~e i njegov aapat. "Tata... ja... ne
mogu... da pomerim... noge."
"Lezi... samo ostani da le~ia", nekako uspe da izgovori Kilin.
On zausti da joa neato ka~e, ali nije se èulo niata. Video je nebo,
potpuno vedro i bez znaèenja. Morao je da ustane.
Dahæuæi, potisnuo se rukama kako bi nekako seo. Desna strana bila mu je
gumenasta i sva puna trnaca. Leva je predstavljala samo praznu, beste~insku
aupljinu.
Nije mogao da sedne. Zastenjao je i malo se prevrnuo, kako bi mogao da
vidi veæi deo padine. Server se nije micao. `ibo je silazila niz brdo, skaèuæi
izmeðu sivih stena, i Cermo ju je u stopu pratio. Svi su bili straano spori i
svetlucavi pod usijanom svetloaæu koja je prosecala vazduh.
A zujavi obadi su mu i dalje ujedali oèi i nisu hteli da odu.
7.
Sumrak je doaao proaaran narand~astim oblacima.
Kilin se oseæao kao da hoda po jednako paperjastoj mekoæi, jer jedva da
je oseæao donji deo nogu. Marairao je neko vreme, ne misleæi, znajuæi samo da
mora da napreduje dalje kroz neutralan, sve mutniji vazduh. Oseæao je kako se
stapa sa izmaglicom uma koja se sklapala oko njega, maglom kroz koju je mogao
da vidi kako promièu detalji duge, iskoaene doline. Scene su poskakivale i
njihale se, pa je znao da koraèa kroz to hladno, rastapajuæe sivilo.
Neki su rekli da ga treba nositi. Neato u Kilinu ~elelo je da pristane,
da se ispru~i na nosila. Ipak, suviae je dobro poznavao osetljivu ravnote~u
Porodice. Tobija su morali da nose, poato beae potpuno izgubio oseæaj u
nogama. Èak i na umerenom marau, nosaèi se umaraju. Najbolje je ne
udvostruèavati razloge za ~albe, dodavanjem Kilinove te~ine teretima Porodice.
Jer, pravilo Porodice bilo je jasno: trajno onesposobljeni nisu noaeni u
marau. Bili su - tu~no, uz odgovarajuæu ceremoniju - prepuatani sudbini koja
ih je ionako èekala.
Ovog puta bilo je drugaèije. Kilin je to znao, ali nije mogao odmah da
se priseti kako i zaato. Samo je tupo hodao kroz sedefastu maglu sopstvenog
nejasnog i tihog sveta.
Taèno pred njim, Tobi se njihao na ramenskoj nosiljci izmeðu dvojice
muakaraca. Deèak je spavao. Èak i ovako, Kilin je mogao da vidi kako se
Tobijeve oèi pokreæu i trzaju iza bledih kapaka.
Kilin se pitao da li deèko iata oseæa ispod bedara. Bilo je teako
navesti ga na razgovor dok su zajedno le~ali na zaobljenoj padini. Trava je
bila dovoljno udobna, ali `ibo i Cermo behu im doneli podmetaèe za spavanje -
[ Pobierz całość w formacie PDF ]